Tekija - bh

Tekija

Tekija je izgrađena u 16.vijeku. Unutrašnjost same tekije je urađena u klasičnom baroknom turskom stilu po tome je jedini takav objekat u BiH.
Tekija Otvorena je za posjetioce tokom cijele godine, a u prelijepom vrtu koji gleda na izvor Bune možete popiti osvježavajuće piće, tursku kafu ili čaj.
	Historija Unutrasnjost same tekije je urađena u klasičnom baroknom turskom stilu po tome je jedini takav objekat u BiH... ...Blagajski kraj je postojao kao ljudsko stanište u kontinuitetu od 7000. godina prije nove ere do danas kao pećina, selo, ilirska utvrda, rimski castrum, feudalna rezidencija, sjedište kadiluka, grad-tvrđava, i konačno grad. Taj vrlo čitak rukopis čovjekovog bivstvovanja na ovim područjima pratimo od neolita u Zelenoj pećini. Ilirsku gradinu iz II. i I. vijeka p.n.e. Rimljani su pretvorili u castrum.

U vrijeme bizantskog cara Justiniana (527.-565.) izgrađen je sistem utvrđenih gradova na potezu od grada Kostura u Dabrici pored Stoca, Blagaja na Buni do Biograda kraj Konjica. Tadašnje naselje Bona, u svojoj knjizi opisao je bizantski car Konstantin Porfirogenet. Naime, u Zachlumiji, odnosno u sastavu humske političko-teritorijalne formacije, Porfirogenet navodi gradove: Ston, Mokriskik, Oslje, Golumainik (Glumina), Dobriskik (Dabar) i Bonu (Bagaj). Pokrštavanje Slovena zapoceto u VII., zavrseno je krajem IX. vijeka. Prvi poznati knez Zahumlja bio je Mihajlo Višević (910.-950.). Od sredine X. vijeka do 1018., godine, Zahumlje je bilo pod makedonskom upravom. Za vrijeme vladavine Stevana Nemanje (1114.-l200.) Zahumlje je, sve do priključenja Bosni, bilo pod dominacijom Srpske države. Krajem XII. vijeka u blagajskom kraju župan Jerko je podigao Crkvu, svetog Kuzma i Damjana. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić (1322.-1353.) priključuje Zahumlje snažnoj bosanskoj državi.
Stjepan II. Kotromanić vladao je ”od mora do Save, od Cetine do Drine”. 1377. godine bosanski velikaš Tvrtko se proglasio za kralja ”Srbije, Bosne, Primorja, Humske Zemlje, Dalmacije, Hrvatske, Donjih Krajeva, Zapadnih Krajeva” . Sandalj Hranić Kosača i njegov sinovac Stjepan vladali su Humom i Blagajem. U povelji kralja Ostoje od 01.Novembra 1423.godine u našem gradu Blagaju spominje se prvi put ime Blagaj, a titula je uzeta 1448.godine, što dovoljno govori o redosljedu stvari. Naziv Hercegovine ili bolje reći njeno porijeklo treba tražiti u vremenu Sandalja Hranića, a potiče od perzijske rijeci her seng = mjesto kamena izvednica Hersengovina-Hercegovina je u prevodu "kamena zemlja", Osmanlije su blagajskim krajem zagospodarile 1446. godine smjestivši u utvrđeni ”Tvrdi grad Blagaj” vojnu posadu. Subur- bijalni dio grada, do tada nenaseljen, postao je središtem Blagajskog kadiluka.
Po ustaljenom islamskom urbanom ustroju grad Blagaj je bio podijeljen na pet mahala Carsku mahalu ili Varoš, Hasanaginu ili Donja Dol, Bunsko i Galičići. Trđava je uvijek bila posebna teritorijalna jedinica. U osmansko vrijeme Blagaj je imao sedam džamija, dva hana, tri musafirhane, hana, medresu, dva mekteba, tekiju, dva kamena mosta, kiraethanu i sedam mlinica s dvadeset osam mlinova. Proces islamizacije je u blagajskom kraju tekao do druge polovine XVIII. vijeka, tako da će većinu stanovništva do 1835. godine čini muslimansko, dok ce za vrijeme austrougarske vladavine broj kršćana biti dvostruko veći od pripadnika islamske vjere. Austrougarski period je obilježen gradnjom katoličke i pravoslavne crkve. Blagaj je danas turistički centar Hercegovine.

Pretrazivac Smjestaja