Pocitelj - english

Počitelj

A great D-tour on your way to the coast or to Hutovo blato, this quaint oriental-style town is located about half an hours drive from Mostar, less than 30km south on the M-17 road towards the Adriatic. This unique settlement, listed as a UNESCO heritage site and recent reconstruction has returned the town to its original form. Besides its stunning oriental architecture and Ottoman feel, Pocitelj hosts the longest operating art colony in southeast Europe. Artists from around the world gather here to paint, among other things but importantly, the shiny red pomegranates and figs that grow in abundance on the hills of Pocitelj.
Počitelj The Hadzi-Alija Mosque has been reconstructed as well as the Sisman-Ibrahimpasina medresa and the Gavran Kapetanovic house, all of which are open to visitors. The most striking object in Pocitelj is the Sahat-kula, a silo-shaped fort that towers from the top of the hill above the town. It housed watchmen and military to guard against possible invasion from the Neretva Valley.
	Historija to be translated: U srednjem vijeku Počitelj je bio administrativno-upravni centar župe Dubrava. Kao najzapadnija tačka župe, imao je važan strateški značaj. Pretpostavlja se da je graditelj utvrđenog grada i osnivač prigradskog naselja bio bosanski kralj Stjepan Tvrtko I, 1383. godine. Kompleks utvrđenog grada - Počitelj, nastajao je sukcesivno od XVI do XVIII stoljeća. Očuvani kameni ostaci grada predstavljaju arhitektonsku fortifikacijsku cjelinu u čijem se razvoju mogu izdvojiti dvije etape: srednjovjekovna gradnja i gradnja u doba Otomanske imperije.

U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1444. godine, u poveljama kralja Alfonsa V i Fridriha III. U periodu od 1463. do 1471. godine u Počitelju je smještena ugarska postava. 1471. godine, nakon kraće opsade, grad postaje dio Otomanske imperije, u čijem će sastavu ostati sve do 1878. godine. U periodu 1782. - 1879. godine bio je sjedište kadiluka, a u periodu 1713.-1835. godine sjedište Počiteljske kapetanije. Značaj i izgled grada se mijenjao kroz historiju.

Za izgradnju Počitelja značajna su tri perioda: 1. period ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina kada grad ima važan strateški značaj (1463. - 1471. godine), 2. period formiranja naselja u doba Otomanske imperije sa izgradnjom značajnijih javnih objekata: džamije, mekteba, imareta, medrese, banje, hana i sahat-kule (1471.- 1698. godine). U ovom periodu vojni sukobi su bili preneseni na udaljenija područja. 3. doba ponovnog zadobijanja strateškog značaja nakon što su Mlečani zauzeli i razorili Gabelu (1698. - 1878. godine). Nakon uspostavljanja vlasti Austro-Ugarske u BiH 1878. godine, Počitelj gubi svoj strateški značaj i naglo propada. U tom periodu porušen je dio bedema kod Donje kapije i otvoren put u u Donje polje, a kasnije porušen i drugi dio bedema, skupa sa malim vratima iza hamama, i proširen put u Gornje polje, čime je uništen kontinuitet gradskih zidina Počitelja. Gubljenje strateške uloge grada pogoduje očuvanju autentične urbanističko-arhitektonske aglomeracije tako da se forma grada sačuvala do današnjih dana.

Arhitecture
Počitelj je izgrađen na obronku brda koje dominira nad krivudavim koritom rijeke Neretve. Samo naselje izgleda kao neki prirodni amfiteatar i predstavlja pravi praznik za oči, posebno za arhitekte koji imaju osjećaj za ljepotu prirodnog okruženja. Kuće od kamena do kojih vode kamenom popločane ulice zanimljive su svaka za sebe, a sakrivene su iza visokih zidova koji čuvaju intimu i mir u dvorištima. čitav kompleks Počitelja je opasan bedemima. Turski putopisac Evlija čelebija prošao je kroz Počitelj 1664. a u svojim spisima zabilježio je: "U avliji (džamije) raste visoki čempres. Ovu prelijepu džamiju sagradio je predak našeg plemenitog Ibrahim Age. U blizini rijeke, uz gradske zidine njegov plemeniti brat sagradio je narodnu kuhinju (imaret) u kojoj danju i noću siromašni ljudi mogu dobiti jelo. četvrtkom uveče služI se biber meso i veoma ukusan sutlijaš. Kuće u ovom gradiću sagrađene su jedna iznad druge, okrenute su prema zapadu i gledaju na rijeku. Orasi ovdje rastu u izobilju a zbog blage klime voće uspijeva bolje nego u drugim mjestima". Evlija čelebija takođe pominje sahat-kulu čije zvono je teže i zvoni jasnije nego ijedno drugo u Bosni i Hercegovini, a koje je prema legendi doneseno sa Krita.

Pretrazivac Smjestaja