Pocitelj

Počitelj

Ovaj tihi orijentalni gradić nalazi se pola sata vožnje (30 km) na jug cestom M-17 od Mostara. Počitelj je uvrÅ¡ten na UNESCO-vu listu i nedavna rekonstrukcija vratila je gradu njegov izvorni oblik. Izuzev izvanredne orijentalne arhitekture i osmanlijskog Å¡tiha, Počitelj je zanimljiv i poznat kao domaćin likovnoj koloniji sa najdužom tradicijom u jugoistočnoj Evropi. Umjetnici iz cijeloga svijeta dolaze ovamo kako bi stvarali, a slikaju između ostalog i sjajne crvene narove i smokve koje u izobilju rastu po brdima oko Počitelja.
Počitelj Hadži-Alijina džamija, Sisman-IbrahimpaÅ¡ina medresa i Gavrankapetanovićeva kuća su nedavno rekonstruisane i svi ovi objekti su otvoreni za posjetioce. Najzanimljiviji objekt u Počitelju je Sahat-kula, visoka tvrđava koja se na vrhu brda izdiže iznad grada. Ona je bila dom stražarima koji su pazili da ne bi doÅ¡lo do moguće neprijateljske invazije kroz neretvansku dolinu.
	Historija U srednjem vijeku Počitelj je bio administrativno-upravni centar župe Dubrava. Kao najzapadnija tačka župe, imao je važan strateÅ¡ki značaj. Pretpostavlja se da je graditelj utvrđenog grada i osnivač prigradskog naselja bio bosanski kralj Stjepan Tvrtko I, 1383. godine. Kompleks utvrđenog grada - Počitelj, nastajao je sukcesivno od XVI do XVIII stoljeća. Očuvani kameni ostaci grada predstavljaju arhitektonsku fortifikacijsku cjelinu u čijem se razvoju mogu izdvojiti dvije etape: srednjovjekovna gradnja i gradnja u doba Otomanske imperije.

U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1444. godine, u poveljama kralja Alfonsa V i Fridriha III. U periodu od 1463. do 1471. godine u Počitelju je smjeÅ¡tena ugarska postava. 1471. godine, nakon kraće opsade, grad postaje dio Otomanske imperije, u čijem će sastavu ostati sve do 1878. godine. U periodu 1782. - 1879. godine bio je sjediÅ¡te kadiluka, a u periodu 1713.-1835. godine sjediÅ¡te Počiteljske kapetanije. Značaj i izgled grada se mijenjao kroz historiju.

Za izgradnju Počitelja značajna su tri perioda: 1. period ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina kada grad ima važan strateÅ¡ki značaj (1463. - 1471. godine), 2. period formiranja naselja u doba Otomanske imperije sa izgradnjom značajnijih javnih objekata: džamije, mekteba, imareta, medrese, banje, hana i sahat-kule (1471.- 1698. godine). U ovom periodu vojni sukobi su bili preneseni na udaljenija područja. 3. doba ponovnog zadobijanja strateÅ¡kog značaja nakon Å¡to su Mlečani zauzeli i razorili Gabelu (1698. - 1878. godine). Nakon uspostavljanja vlasti Austro-Ugarske u BiH 1878. godine, Počitelj gubi svoj strateÅ¡ki značaj i naglo propada. U tom periodu poruÅ¡en je dio bedema kod Donje kapije i otvoren put u u Donje polje, a kasnije poruÅ¡en i drugi dio bedema, skupa sa malim vratima iza hamama, i proÅ¡iren put u Gornje polje, čime je uniÅ¡ten kontinuitet gradskih zidina Počitelja. Gubljenje strateÅ¡ke uloge grada pogoduje očuvanju autentične urbanističko-arhitektonske aglomeracije tako da se forma grada sačuvala do danaÅ¡njih dana.

Arhitektura
Počitelj je izgrađen na obronku brda koje dominira nad krivudavim koritom rijeke Neretve. Samo naselje izgleda kao neki prirodni amfiteatar i predstavlja pravi praznik za oči, posebno za arhitekte koji imaju osjećaj za ljepotu prirodnog okruženja. Kuće od kamena do kojih vode kamenom popločane ulice zanimljive su svaka za sebe, a sakrivene su iza visokih zidova koji čuvaju intimu i mir u dvoriÅ¡tima. čitav kompleks Počitelja je opasan bedemima. Turski putopisac Evlija čelebija proÅ¡ao je kroz Počitelj 1664. a u svojim spisima zabilježio je: "U avliji (džamije) raste visoki čempres. Ovu prelijepu džamiju sagradio je predak naÅ¡eg plemenitog Ibrahim Age. U blizini rijeke, uz gradske zidine njegov plemeniti brat sagradio je narodnu kuhinju (imaret) u kojoj danju i noću siromaÅ¡ni ljudi mogu dobiti jelo. četvrtkom uveče služI se biber meso i veoma ukusan sutlijaÅ¡. Kuće u ovom gradiću sagrađene su jedna iznad druge, okrenute su prema zapadu i gledaju na rijeku. Orasi ovđe rastu u izobilju a zbog blage klime voće uspijeva bolje nego u drugim mjestima". Evlija čelebija takođe pominje sahat-kulu čije zvono je teže i zvoni jasnije nego ijedno drugo u Bosni i Hercegovini, a koje je prema legendi doneseno sa Krita.

Pretrazivac Smjestaja