|
Sutjeska is one of Bosnia and Herzegovinas oldest parks. It is famous for the Partisan victory over the Germans in WW II and there are large stone monuments commemorating the event. The park itself is 17,500 hectares of magnificent and untouched wilderness. It hosts one of the last two remaining primeval forests in Europe, called Perucica. Beech trees tower over 60 metres high and endemic black pines stem from the rocky faces that protect the ancient forest. |
|
|
Skakavac waterfall can be seen from the look-out point – this seventy five metre plus waterfall is dwarfed by the massive blanket of green trees that cover the valley. The Sutjeska River has carved a stunning valley through the middle of the park and divides Zelengora (Green Peaks) Mountain from Maglic and Volujak Mountains. |
NP Sutjeska
Bosnia and Herzegovinas highest peak, Maglic at over 2,386m, is located in the park, directly on the border with Montenegro. It presents a challenging climb for even experienced hikers. Zelengora Mountain is great for hiking and walking and there are several newly renovated mountain huts on the mountain. Bear and wolf sightings are common.
|
|
History
To be translated: Nacionalni park "Sutjeska" obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja Nacionalnim parkom, 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine, Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Ukupna površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66% pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma. |
|
To be translated: Slaba nastanjenost i teška pristupačnost, bili su dugo glavni razlog što je veoma mali broj ljudi imao priliku da iskusi sva čuda kojim je priroda u izobilju darivala ovo područje.
Godine 1938., prilikom izrade plana gazdovanja šumama u predjelu Maglića, komisija koja je radila taj posao, u uvali izmedju Volujaka, Maglića i Snježnice pronalazi izuzetne primjerke jele, bukve i smrče, sa pojedinim stablima visine preko 50 m i sa pravim bogatstvom drvne mase od preko 1.000 m3 po hektaru. U tom gotovo nepristupačnom kanjonu rječice Perućice, gdje ljudska noga slabo da je ikada kročila, zapremina, visina stabala i ljepota šuma bila je bez premca u Dinaridima. Kao rezultat ovog otkrića, Vlada Republike Bosne i Hercegovine je donijela odluku da se ovo područje izuzme iz redovnog korištenja i 1952. g., prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje.
Perućica predstavlja mali ostatak iskonske prirode sa bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom i zaslužuje da u potpunosti bude zaštićena za sadašnje i buduće generacije.
|
|
|
|
