|
Sutjeska spada među najstarije parkove u Bosni i Hercegovini. Sutjeska je poznata po pobjedi partizana nad Nijemcima i tu je postavljen veliki kameni spomenik koji slavi ovu pobjedu. Park obuhvata 17,500 hektara prostora nedirnute i veličanstvene divljine. Dom je jednoj od dvije preostale prašume u Evropi, zvanoj Perućica. Stabla bukve, visoka i preko 60 metara, kao i endemski crni borovi rastu na liticama koje štite ovu drevnu i zaista posebnu šumu. |
|
|
Vodopad Skakavac se može viđeti sa vidikovca - ovaj 75-metarski vodopad je sakriven masivnom zelenom šumom koja prekriva dolinu. Rijeka Sutjeska uklesala je prelijepu dolinu u središtu parka i odvaja planinu Zelengoru od planina Maglić i Volujak. |
NP Sutjeska
Najviši vrh Bosne i Hercegovine, Maglić 2,386 m, nalazi se u parku, na granici sa Crnom Gorom. Ovo je vrlo izazovan vrh čak i za iskusne planinare. Planina Zelengora je izvandredna za šetanje i planinarenje i na njoj se nalazi nekoliko renoviranih planinarskih domova. Nesvakidašnji je prizor viđeti vukove i medvjede u njihovom prirodnom okruženju, stoga se nemojte iznenaditi ukoliko to doživite. To samo dodatno govori o očuvanosti i nenarušenosti ove prirode i života u njoj.
|
|
Historija
Nacionalni park "Sutjeska" obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja Nacionalnim parkom, 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine, Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Ukupna površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66% pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma. |
|
Slaba nastanjenost i teška pristupačnost, bili su dugo glavni razlog što je veoma mali broj ljudi imao priliku da iskusi sva čuda kojim je priroda u izobilju darivala ovo područje.
Godine 1938., prilikom izrade plana gazdovanja šumama u predjelu Maglića, komisija koja je radila taj posao, u uvali izmedju Volujaka, Maglića i Snježnice pronalazi izuzetne primjerke jele, bukve i smrče, sa pojedinim stablima visine preko 50 m i sa pravim bogatstvom drvne mase od preko 1.000 m3 po hektaru. U tom gotovo nepristupačnom kanjonu rječice Perućice, gdje ljudska noga slabo da je ikada kročila, zapremina, visina stabala i ljepota šuma bila je bez premca u Dinaridima. Kao rezultat ovog otkrića, Vlada Republike Bosne i Hercegovine je donijela odluku da se ovo područje izuzme iz redovnog korištenja i 1952. g., prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje.
Perućica predstavlja mali ostatak iskonske prirode sa bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom i zaslužuje da u potpunosti bude zaštićena za sadašnje i buduće generacije.
|
|
|
|
