|
Dolaskom u Kraljevu Sutjesku imate osjećaj da ste zaplovili kroz vrijeme i vratili se u prošlost. Industrijska zona Kaknja iščezava kako se približavate ovom malom drevnom selu u kojem se nalazi veliki franjevački manastir sa crkvom. U ovom selu je i Dusper kuća koja je najstarija kuća u centralnoj Bosni, a potiče iz ranog 18-tog stoljeća. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom države. |
|
Restauracija još uvijek nije izvršena ali je kuća ipak otvorena za javnost i predstavlja izvanredan primjer autentične bosanske arhitekture. Na ulazu u selo nalazi se jedna od najstarijih bosanskohercegovačkih džamija. Sagrađena je samo za nekoliko dana i nakon toga nikad više nije bila popravljana i održavana - barem tako kaže predaja. Džamija i njen drveni minaret su otvoreni za posjetitelje. Uživajte u opisima prošlosti ove džamije dok vam ih sa ponosom i sjajem u očima priča kustos ove bogomolje. |
Kraljeva Sutjeska
Kraljeva Sutjeska i tvrđava Bobovac bili su sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanjića Tomaša i Tvrtka. Za posljednjom bosanskom kraljicom, svetom Katarinom, ovđe se i danas žali, a žene kao znak te žalosti u svojim tradicionalnim nošnjama pokrivaju glavu crnom maramom. Kada su Osmanlije osvojile tvrđavu Bobovac, Katarina je ili izbjegla ili bila prognana za Rim, i nikad više nije viđela Bosnu. Zapisano je da su njena đeca odvedena u Istanbul, gđe je njen sin preobraćen na islam te je postao značajna osoba.
|
|
Bobovac
Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV. Stoljeću
S primarno obrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, |
od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno europskoj situiranosti i kvaliteti života.
Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški.
Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, označivši time kraj njegove političke slave kao prijestolnice bosanskog kraljevstva.
Dana 06.11.2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "Srednjovjekovni grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. |
Samostan – Historija (1385-1890)
Prvobitni samostan je podignut najvjerovatnije u prvoj polovini 14. vijeka. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385 godine. Nakon osmanlijskog osvajenja Bosne, samostan se spominje u jednom osmanlijskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524 god. samostan je nasilno porušen. Trebalo je proći duže vremena dok franjevci nisu isposlovali dopuštenje za gradnju novoga samostana. Budući su Osmanlije zabranjivali upotrebu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni bi samostan s vremenom brže propadao, a bio je podložan i lakoj zapaljivosti. Dopuštenje za popravke teško se dobivalo, a ako bi popravku i obavili bez odobrenja, franjevci bi bili kažnjeni i zatvarani. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima premazivali čađu, da ne budu upadne.
Godine 1658 izgorio je samostan sa svim dragocijenostima (arhiva, biblioteka). Novi je podignut 1664 godine. U vrijeme bečkog rata, krajem 17. vijeka, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704 godine. Tokom 19. vijeka samostan je dvaput građen, posljednji put 1888-90. kada je sagrađen današnji samostan. |
Samostanska crkva (1385-1905)
Sličnu sudbinu kao i samostan imala je i crkva, posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Porušena je 1524 godine, ali je uskoro obnovljena, jer se već 1530 spominje u jednom dokumentu: renovirana je 1596 g. Nju nije zahvatio požar u kojem je izgorio samostan 1658 godine. U 18. vijeku dvaput je obnavljana: 1728 i 1784/5 godine. Ipak je zbog dotrajalosti 1821 porušena i nanovo izgrađena, da bi opet 1858 na njenom mjestu bila podignuta nova.
Tokom 17. i 18. vijeka nabavljeni su glavni i pet pobočnih oltara, koji su vjerovatno rađeni u stilu ranog baroka. Njih više nema, ali su postojali sve do rušenja crkve 1905 godine; 1865 za crkvu su nabavljene orgulje, koje su sačuvane i koje su još uvijek u funkciji (nedavno restaurirane).
|
